U SUBOTU KONCERT ZA KRAJ ŠKOLSKE GODINE
KONCERT ZA KRAJ ŠKOLSKE GODINE
Svi sastavi dolaze u 14:00 sati, osim S1A i J1A koji dolaze u 13:00 sati.
LJETNI KAMP
Ako se netko želi još prijaviti za Ljetni kamp može to još uvijek napraviti, no onda mora svih 645 EUR platiti u jednoj rati.NASTUPI:
ZAMAgazin - FUN FACTS O TIMU
BLOG
Najbrži način komunikacije sa članstvom i objave najsvježijih informacija je blog, kojeg je osnovala 2007. godine Doroteja Kukolja. Od tada blog je imao preko 9,0 milijun posjetitelja. Najveći dio posla na blogu radi Šef. Novi postovi se rade utorkom i petkom, što znači da se godišnje napravi oko 100 postova. Pripremu materijala i prikupljanje informacija za postove, posebno za ZA-MA-GAZIN, te pretraživanje arhive fotografija obavlja Suzana.
Blog se do sada objavljivao sa četiri kontinenta (dok je Šef bio u Americi, Africi, Aziji i Europi), nekoliko desetaka država, te nema te prepreke, nedostatka interneta ili obveze radi koje se blog ne bi objavio. Blog ima prioritet nad svim ostalim aktivnostima uprave. Za izradu jednog posta utroši se u prosijeku 3-4 sata, što znači da se godišnje utroši oko 1000 sati za uređivanje, programiranje i moderiranje bloga. Ogroman trud! Godišnje blog posjećuje preko 170.000 posjetititelja.
ZAMAgazin - KAKO RADE ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE
STAKLENI ORMARI
Već smo pisali da u uredi imamo velik broj suvenira, plaketa, medalja i pokala. No, u uredu imamo i tri staklena ormara u kojima čuvamo najvrjednije plakete i suvenire koje smo dobili tijekom godina. Ormari su stakleni sa četiri strane i imaju vrata koja se otvaraju sa prednje strane, te po 4 police.
ZAMAgazin - LEPI TI JE ZAGREB GRAD
ZAGREBAČKE GALERIJE
- Strossmayerova galerija starih umjetnika
- Umjetnički paviljon
- Dom hrvatskih likovnih umjetnika
- Francuski paviljon
- Moderna galerija
- Nadbiskupski duhovni stol
- Etno Art Galerija
- Kula Lotrščak
- Salon galerije Karas
- Laubda
- Arhiv Tošo Dobac
- Studio moderne galerije Josip Račić
- Zbirka Gvozdović
- Zbirka Richter
- Foto klub Zagreb
- Galerija Događanja
- Galerija HDD
- Galerija hrvatske naivne umjetnosti
- Galerija Vladimir Nazor
- Galerija Studentskog centra sveučilišta u Zagrebu
-Radnička galerija
- Kulturni centar Mesnička
- Kuća Šenoa
- Memorijalna zbirka Joso Kraković
- Memorijalna zbirka Miroslava i Bele Krleže
- Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke
- Zbirka dr. Ivana Ribara
- KIC
- ULUPUH
Uz to u Zagrebu ima još nekoliko desetaka prodajnih galerija
ZAMAgazin - PURGERSKA ŠPREHA
CVIKERI
Pepeljare = naočale sa velikom dioptrijom, pa su stakla vrlo debela
Rejbanke = „pilotske“ naočale posebnog dizajna bez obzira jesu li brendirane od Ray Bana ili ne
Čorav = slijep ili slabovidan, može biti i način uvrede
„Baš su ti zakon cvikse“ = Naočale su ti vrlo lijepe
„Koje dioptrije su ti đozle“ = Koje dioptrije su ti naočale
„Kad on metne te svoje đozluke, zgleda koma“ = Jako loše izgleda sa naočalama
„Čorav si kaj šišmiš“ = Ti jako slabo vidiš
„Si ti čorav kad tak voziš“ = Voziš vrlo loše
„Ostavi se čorava posla“ = Nemoj raditi nepotrebnu stvar
ZAMAgazin - VRATIMO DUH ZAGREBA
DUGE
Duge su bile švercane karte koje su preprodavači (tapkaroši) redovno prodavali ispred kina, koncertnih dvorana i sportskih objekata, tj. na svim predstavama za koje se tražila „karta više“. Prodavanje duga je bio ozbiljan business u sivoj zoni. Naime, preprodavači su imali dogovor sa šalterskim prodavačima koji su im ostavljali predviđeni broj karata sa strane, te im ih ustupali uz određenu financijsku naknadu. Preprodavači bi tada te karte prodavali netom prije događaja uz bitno višu cijenu. Što su imali manje karata to je cijena bila viša, a one posljednje su dostizale astronomske cijene. No, preprodavači su imali još jednu prednost. One karte koje nisu uspjeli prodati vratili bi blagajnici koja bi onda upravi objavila da predstava nije rasprodana i da je ostalo karata. Preprodavač tako nije izgubio ni jedan jedini cent.
Kako se tu radilo o nezakonitom i nemoralnom djelovanju, preprodavači su više pazili na policiju, inspekcije i rukovodstvo institucije (kina, koncertne dvorane, sportskog objekta), nego na kupce. Radi toga su bili poluprimjetni (stapali su se u masi) uvijek kod ulaza, polutihim glasom su vikali „duge, duge“ ili „ajmo karte“, tako da bi ih čulo samo u krugu par metara. No, svi smo znali kako ih naći.
Preprodavači duga su imali i svoj kodeks. Prvo mjesto za preprodaju si morao zaslužiti ili kupiti od bivšeg preprodavača. Ako je novi preprodavač došao na nečiji teren dobio bi ozbiljnih batina ili čak završio u bolnici. Drugo, preprodavači duga su imali zlatno pravilo: „ne prodaj duge po redovnoj cijeni, ili ispod nje makar su ti sve ostale neprodane“. To se nije radilo ni 15 minuta nakon početka predstave jer da su to radili svi bi čekali zadnji čas da uštede novac. Treće pravilo je bilo zaštita kupaca, tj. sami preprodavači duga su pazili da se ne pojave falsificirane duge, jer bi tada cijeli business pao pod rizik. Stoga su oni sami anulirali one koji bi pokušali preprodavati falsifikate.
Preprodavači duga su bili prilično bezobrazni, drski i nekulturni, poglavito ako ste imali nekih zahtjeva ili pokušali skinuti cijenu. No, to je i razumno jer su morali odavati dojam opasnih igrača, što česti i jesu bili. Preprodavači duga na najisplativijim lokacijama (Dinamo, Dom sportova, najbolja kina) su bili i organizirani kao kriminalistička skupina, sa hijerarhijom, vezama u institucijama i policiji, zaštitom iznutra i izvana, te infrastrukturom i logistikom. Te organizacije su na platnom spisku imale relevantne ljude Zagreba.
Preprodavači duga su nestali sa internetskom prodajom karata, bar u onom klasičnom smislu, iako i danas, bez obzira na sve limite prodaja, registracije kupaca i kompjuterski nadzor karata, još uvijek postoje preprodavači, no oni su danas IT stručnjaci i prodaju vrše preko interneta bitno sofisticiranije.
FOTKE
Primjedbe
Objavi komentar