KRENULI TRENINZI ZA 1A SASTAVE
I natjecateljski timovi S1A i J1A su krenuli sa treninzima. Raspored treninga:
utorak 18.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 20:00-22:30
srijeda 19.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 20:00-22:30
četvrtak 20.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 20:00-22:30
petak 21.8.
J1A 18:00-21:00
S1A 20:00-22:30
subota 22.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 20:00-22:30
nedjelja 23.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 10:00-13:00
ponedjeljak 24.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 20:00-22:30
utorak 25.8.
J1A 9:00-12:00
S1A 20:00-22:30
srijeda 26.8.
J1A 18:00-21:00
S1A 20:00-22:30
NASTUPI:
ZAMAgazin - FUN FACTS O TIMU
Uredski prostor Zagrebačkih mažoretkinje:
- 3 ureda ukupne površine 40 m2 (dva ureda od 16 m2 i jedan od 8 m2)
- WC, kuhinju i pretprostor sa arhivom površine 13 m2
U uredima imamo:
- 5 uredskih stolova sa kompjuterima, telefonima i ostalom opremom
- stol sa tri stolice za poslovne parnere u uredu predstojnice
- stol sa osam sjedećih mjesta, te mali stolić sa dvije fotelje u glavnom uredu
- fižider Hella uvijek pun sponzoriranih proizvoda za poslovne partnere, vrhunsku liniju i zvučnike za montažu glazbe te preko 200 pokala i sve medalje sa prvenstava, kao i dvije vitrine za priznanjima
- frižider Montea u drugom uredu
- vitrinu sa priznanjima i zahvalnice u prijemnom uredu
Uz to u uredskom kompleksu imamo
- veliku garažu
- pet skladišta
- ukupno 111 m2 skladišno-garažnog prostora
- sjenicu sa četiri fotelje i stolićem, te velikim stolom i osam stolica
Uz ovaj kompleks koristimo još i ured u Palmotićevoj 30 (16 m2), te izdvojeno skladište od 20 m2 na Trnju
ZAMAgazin - KAKO RADE ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE
Izrada koreografije i defilea je vrlo složem posao koji se sastoji od više faza:
1. Prezentiranje osnovne koreografske ideje (koja je umjetnička ideja cjelokupne koreografije/defilea)
2. Traženje glazbe (koreograf, uprava, ali i ostali traže potencijalnu muziku za tu koreografsku ideju)
3. Preslušavanje glazbe i odbacivanje glazbenih brojeva koji nisu prihvatljivi (neprimjereni, nemogu se montirati, protiv pravilnka...)
4. Montiranje glazbe (50-100 sati rada) od probranih glazbenih brojeva (iskoristi se 3 do 6 glazbenih brojeva među probranim brojevima).
5. Koreograf tada preslušava glazbu mnogo puta (kod kuće, u autu...) i postavlja grafički koreografske zamisli.
6. Potom se koreografija postavlja na koreografskom treningu. Neki elementi (koraci, promjene formacija, formacijske figure, tehniciranje sa štapom) se mogu praktično izvesti, negi pak ne, jer nešto što se postavi na papiru nije uvijek izvedivo u praksi. Neki elementi se zbog toga prilagođavaju na konkretnom koreografskom treningu, a neki se moraju u potpunosti odbaciti i rade se novi. To je dugotrajan i frustrirajući posao.
7. Nakon što se cijela koreogafija postavi, testira se u realnom prostoru (konkretna staza za defile, koreografski prostor), te se eventualno modificira zbog vremena trajanja. Ovdje se daje naputak predvodnici na koji način mora obaviti pojedine pozicije (centriranje ili pozicija na borilištu, brži ili sporiji prolazak na defileu, pojedini elementi u zavojima...).
8. Potom trener uvježbava koreogafiju i čisti pojedine elemente (čišćenje je definiranje dijelova tijela za pojedini element, te ispravljanje devijacija u plesanju cjelokupnog tima ili pojedine mažoretkinje).
9. Nakon što se koreografija isčisti još jednom koreogaf pregledava cjeloklupnu sliku, te eventulano daje zadnje naputke ili izmjene.
10. U ovoj fazi angažiraju se i vanjski stručnjaci (show dance, društveni plesovi, balet, bivši koreografi) koji daju svoje sugestije, a trener ih potom koristi (ili ne) te dorađuje koreografiju.
11. Nakon toga dolazi revizija jednog od sudaca koji daje svoje opservacije sa gledišta suca. Naime, koreogaf koji puta u svojoj koreogafskoj viziji zanemari pogled sa strane, pa neke stvari u njegovoj opservaciji izgledaju potpuno drugačije nego sa pozicije suca. Ako neki element nije definiran ili ga strano oko vidi kao kakofoniju, raspad, pogrešku, korograf isto mijenja. Naime, dok se radi koreogafija koreogafu je sve jasno. To ne znači da taj elementu u stvari i jest jasan, nego ga on, koji je to stvarao, takvim vidi.
12. Kad se sve to definira ponovo se isčišćava koreogafija (definira, ispravlja), te se uvježbava, da velikim brojem ponavljanja uđe u rutinu (isplesavanje)
Cjelokpni posao koreografiranja i uvježbavanja koreogafije traje nekoliko stotina sati, a samo postavljanje koreogafije bar 50 sati, za koreogafiju/defile od 2 minute.
Koreogaf može biti i trener, ali često kada trener i koreograf nisu iste osobe. Koreogafiju može raditi i više osoba, no tada je jedna od njih glavni koreogaf, a ostali su stručnjaci za pojedini segment koreografiranja i sudjeluju u svom segmentu (npr. za tehniciranje, dizajn tijela, pojedine plesne oblike, formacije...).
ZAMAgazin - LEPI TI JE ZAGREB GRAD
UMJETNIČKI PAVILJON
Umjetnički paviljon je otvoren 1898. godine. Spomenik je 1. kategorije. Autori konačnog izgleda paviljona su zagrebačke ikone Fedrinand Fellner i Hermann Helmer (autori HNK), iako je arhitektonsku konstrukciju napravio mađarski dvojac Korb i Giergl.
Umjetnički paviljon je jedan od prvih montažnih objekata u Europi. Naime, paviljon je napravljen kao montažni (željezna konstrukcija) za Milenijsku izložbu u Budimpešti 1896, nakon koje je rastavljen i prenesen u Zagreb.
Umjetnički paviljon je bio prvi izložbeni prostor Zagreba, a u svojoj dugoj povijesti organizirao je vrhunske izložbe i događaje.
ZAMAgazin - PURGERSKA ŠPREHA
Lektrika = elektrika
Štrom = struja
Šteker = utičnica
Štek-doza = kutija sa više utičnica
T-štek = T-utičnica koja se gurne u utičnicu da bi se u nju mogla utaknuti dva potrošača
Uštekati = priključiti potrošač
Šalter = prekidač
Zavužgiti = upaliti
Ziherung = strujni osigurač
Probirštift = ispitivač napona
Izolirband = izolir-traka
Drot = žica
Cvikcange = klješta za žicu
"Metni probirštift v šteker" = Stavi ispitivač napona u utičnicu
"Zavužgi svetlo na šalter" = Upali svjetlo prekidačem
"Zgorel je ziherung" = Pregorio je osigurač
ZAMAgazin - VRATIMO DUH ZAGREBA
STARI TRAMVAJI
Baš sam ono bil klinac koji je išel u vrtić sa desetkom koja je još bila ona najstarija, kockasta, kakav je danas turistički tramvaj. Mali, depresivan tramvaj na kojem smo si vrata otvarali sami.
A onda su 1951. krenuli tramvaj TMK101, pa 1973. i TMK201 koji su bili standard moje mladosti. Nisu to bili loši tramvaji, konačno voze još dan danas. No, nekoliko stvari je u njima bilo koje današnji tramvaji nemaju. Prvo otvarali su se prozori jer nije bilo klime. Svjetla su bila slabašna i depresivna, a depresivne i neudobne su bile i tamnosmeđe sjedalice. Grijalice uz sjedala su bile puno prejake, pa ako si na njoj držao noge nakon desetak minuta nisi više mogao izdržati. No, prejake su bile za one koji su sjedili pokraj grijalica, u ostatku tramvaja i nije bilo previše vruće. Nije bilo displeja, čak ni reklama. Stepenice su bile jako visoke i kose (ne kao danas kod niskopodnih tramvaja), pa su sve starije osobe, trudnice, žene sa malom djecom i invalidi imali ozbiljnih problema da se popunu, te smo im svi morali priskočiti u pomoć, a što smo i činili. No, ono što je bilo najzgodnije je bilo da smo sa strane na automatu za vrata, mogli ispustiti zrak, te ručno otvoriti vrata i iskočiti van na semoforu ili kad bi tramvaj usporio. Prepraktično kad si klinac i stalno ti se negdje žuri, a i ne želiš šetkati previše.
Kasnije su u Zagreb došli puno suvremeniji češki ČKD tramvaji Tatra T4, Tatra KT4 (zglobni), rabljeni njemački Duwag GT-6, TMK2100 (zglobni), te ovi najnoviji TMK2200 i TMK2200K koji u sebi imaju svo čudo tehnologije. Manje je poznato da je Zagreb još 1973. imao prvi zglobni tramvaj TMK200 koji je proizveden u samo jednom primjerku i povremeno se mogao vidjeti na ulicama na opće čuđenje stanovništva. Proizveden je i TMK900 isto u samo jednom primjerku 1990, no zbog velikog broja kvarova i nedostatka dijelova povučen je iz prometa.
FOTKE
Primjedbe
Objavi komentar